BILA U TAMI... OSTALA U SJENI ...
...evo & mene malo ... stvarno nisam dugo pisala sto je jako cudno za mene...ova dva tjedna imala sam jako PUNO problema ...pogotovo ovaj vikend... nebi htjela pisati o tome zato sto ovaj blog cita previse ljudi koji me poznaju pa vas molim da imate razumjevanja ...uglavnom dogodilo mi se nešto što nebi poželjela ni najgorem prijatelju ...ljubavni problemi 
... ne želim se sječat toga zato šta mi je odmah loše... smršavila sam 3 kile ...potrošila sam sve moguče novce samo na bonove...isplakala sam more suza ... i osječala sam se koma sve do danas... nadam se da mi ništa neče pokvariti raspoloženje bar do kraja tjedna... u školi je malo bolje nego inače...
~tužan trenutak inspiracije :(
osječala sam se blijedo...
potonula sam jednostavno
duhom & tjelom
nisam vise znala govoriti...
pričala sam suzama...
patila sam u mraku
...htjela sam samo malo ljubavi...
a zgazio si me...
VOLIM TE
i želim da to znaš...
VOLIM TE
sada znaš :)
dugo mi je trebalo
da počnem osječati ponovno
...ne želim izgubiti povjerenje
povjerenje u tebe
... želim te voljeti
još duuuugo...
volim kada mi govoriš da me voliš...
volim sve što me podsječa na tebe
...nemoj me više gaziti...
pre slaba sam za te tvoje udarce...
imaj razumjevanja...
možda i jesam mala ali imam
VELIKO srce ...
za tebe (pričala sam ti o tome)
... nemoj to zaboraviti...
...evo stavit cu vam jednu prekrasnu pjesmu... uz koju mi uvjek dođe da si malo razmislim o nekim stvarima....poslušajte & uživajte (možete slobodno i plakat )
TINA VUKOV-IL TRENO PER GENOVA
ZAROBLJENA SA NADOM KOJA NE POSTOJI. . .
pozdravljam !!!
...skola traje vec neka 2 tjedna,a ja sam skupila hrpu neopravdanih...znam da ču najebat zbog toga ...al kaj je tu je...tak mi i treba kad se samo zajebavam po cjele dane /sama sa sobom/...ova škola me baca u depresiju...sve je tako fuj !!! . . .živim za vikende i živim za tjedan kada imam praksu... a ovaj tjedan kada sam u školi jednostavno IMPROVIZIRAM /što god to značilo/ ...
sjedim ko da ne sjedim...
slušam ali zapravo ništa ne čujem...
tu sam a zapravo sam tamo...
osječam se kao u kutiji šibica...
nemam mjesta & jako je mračno...
može neko upaliti svjetlo???
nemože !!!
zašto???
zato što nemam nikoga kraj sebe
da upali svjetlo ...
nadam se...
nadam se...
i opet se ispočetka nadam...
ma jebeš nadu ...
šta imam od toga ???
lažem sama sebi...
ovo počinje biti smješno...
smijem se sama sebi ...
la la la la ...
pjevam pjesme od JOSS STONE
i čekam da zvoni...
zato što umirem . . .
la la la
